Proizvodnja sira, Novi list
Branko i Anita Pintar, jedini registrirani sirari s područja Čabra, u posao krenuli iz nužde, a nakon četri godine već ubiru ekstra profit.
Piše: Marinko Krmpotić
ČABAR – Tvrdnju po kojoj je na području Gorskog kotara neisplativo ostali kod kuće i baviti se poljoprivredom ili stočarstvom, moglo se tijekom posljednja dva-tri desetljeća često čuti iz usta samih Gorana. Na svu sreću, postoje i primjeri koji pokazuju da nije tako te da je sve što treba da bi se uspjelo – ozbiljnost, želja i puno, puno rada. Upravo taj recept na putu k uspjehu primijenili su Branko i Anita Pintar, bračni par iz Čabra koji su danas jedini registrirani sirari na području grada Čabra i među rijetkima na cjelokupnom području Gorskog kotara. Najzaslužnija za ideju o pokretanju posta s izradom sira je supruga Anita.
Silom prilika
Počeli smo silom prilika prije četiri godine. Nisam nigdje radila, a pošto imamo troje djece, nužno je bilo imati još neki izvor prihoda. Budući da sam ionako stalno odlazila u Tršće do tate i brinula o kravama, zapitali smo se zašto ne bismo, kad već ionako stalno radimo s mlijekom, pokušali proizvoditi i sir. U Brankovoj staroj obiteljskoj kući u podrumskim prostorijama uredili smo suvremeni prostor za siranu. Pomogao nam je doc. dr. sc. Samir Kalit izradom projekta, a ostale građevinske radove izvodio je suprug i za to mu je trebalo oko dvije godine. Potom smo krenuli u registraciju i nabavu opreme pri čemu nam je pomoglo i Ministarstvo za poljoprivredu, a stručnu pomoć nam je pružio Dalibor Šoštarić iz Centra za brdsku poljoprivredu iz Stare Sušice koji nas je vodio u razgledavanje nekoliko sirana te osigurao i financijsku pomoć za izradu projekta, govori Anita. Suprug Branko dodaje kako su siranu smjestili u staru obiteljsku kuću, a štala s deset muznih krava, tri junice i dva junca nalazi se u Trsću kod Anitine obitelji.
Pomoć Grada Čabra
Trenutačno imamo oko 100 litara mlijeka dnevno i prodajemo ga zahvaljujući i Gradu Čabru koji pokriva troškove prijevoza našeg kooperanta. Da toga nema, ne bismo mogli raditi, a isto tako ne bismo mogli uz ove cijene mlijeka ni zarađivati samo od prodaje mlijeka pa smo stoga i krenuli u izradu i prodaju sira, što se pokazalo izuzetno isplativim. Tržište nam je uglavnom na goranskom području i to sajmeni dani u Čabru i Delnicama. Pokušali smo i u Dražicama na Grobniku, razmišljamo i o riječkoj placi, ali sve je to budućnost jer nam je sada u prvom planu ustaliti se na ovim domaćim tržištima. Uz to, namjera nam je dovršiti već započetu gradnju prodajnog prostora uz obiteljsku kuću u Čabru. Tu ćemo nuditi ne samo sir i mlijeko, već sokove od jabuka i krušaka, likere od voća te sušeno voće, najavljuje Branko Pintar ističući kako im u poslu pomažu Anitin brat i sestre pa je sve skupa obiteljski biznis za koji bi Pintarovi htjeli da nastavve i njihova djeca, kći Dijana (18), Hrvoje (7) i najmlađa, petogodišnja Marija.
Po bakinom receptu
Za kvalitetan sir Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Pintar pročulo se vrlo brzo, a stigle su i prve službene nagrade i priznanja. No, najbolji dokaz kvalitete je taj da Anita Pintar vrlo brzo rasproda sav sir koji, primjerice, doveze u malom hladnjaku četvrtkom na sajmeni dan u Delnice.
Recept sam naučila još od bake koja je sve radila ručno. Sjećam se da nam je njen sir u djetinjstvu bio najdraži i da ga nikad nije bilo dosta. Možda ga i zato radim s puno zadovoljstva poštujući tradicionalni način i sve ostalo vezano uz škripavac koji je posebna vrsta sira koji ne može dugo stajati i čilm ga napraviš, treba ga prodati. Dnevno radim po potrebi, a najviše do dvadesetak sireva kad idem ne plac gdje se najbolje prodaje, govori Anita.
Pogledajte naš recept za škripavac
